среда, 20. април 2016.

Ups! Greška!

Do sada ste svi, koji me pratite, mogli da primetite da sam jako neredovan po pitanju bloga i pisanja novih postova. Nekad, prosto zaboravim ili, pak, nemam inspiraciju, pa sam uvek u fazonu da je bolje da sačekam da dođe priliv inspiracije da napisem nesto, nego da lupam gluposti (nije kao da inače pišem nešto pametno). No, u proteklih par dana, desilo se nešto, pa moglo bi se reći i tragično, ukoliko želimo postići taj dramatični efekat, te sam odlučio da to podelim sa svima.

Elem, u jednom od svojih prvih postova pisao sam o svojoj borbi sa bolešću koja traje prilično dugo i naravno kako je vreme odmicalo, borba se nastavljala uobičajenim tokom. Sve do pre par dana, kada sam promenio lekara i otišao na pregled gde mi je rečeno kako godinu dana imam pogrešnu dijagnozu, samim tim i pogrešnu terapiju. Da stvar bude gora, tri lekara pre njega su mi tvrdili jednu dijagnozu, gde sam došao do zaključka da su se, u suštini, bavili prepisivanjem sa jednog papira na drugi.

Naravno, sedeo sam u ordinaciji, saslušao novog doktora. U glavi sve cool, sve super. Izlazim iz ordinacije, izlazim iz zdravstvene ustanove i tek tada mi do mozga dopire sve što mi je rekao. U sekundi dobijam napad panike, histerije, besa, ogorčenosti. Počinjem da razmišljam o količini nepotrebnih lekova koje sam popio, o noćima koje sam proveo budan u bolovima, o svim poteškoćama u kojima sam se našao sve zbog pogrešne dijagnoze. Bili su mi potrebni sati i sati da se sastavim ponovo od šoka.

Sada, dok ovo pišem, sedim u sobi, bez terapije, bez dijagnoze, u bolovima i išekujem da mi stignu uputi da mi utvrde šta mi je. Ono, što mi najteže pada, je izgubljeno poverenje u zdravstvo, u doktore. Kako, vođen ovim iskustvom, da shvatim ozbiljno narednu dijagnozu? Kako da budem siguran da ponovo nije greška? Kako da vratim poverenje ljudima od kojih mi život zavisi? Kako dalje? Kako da znam da pogrešna terapija nije dovela do dodatnih komplikacija?

Sve što znam je da, od sad pa na dalje, ću da tražim više mišljenja, čak i kada mi kažu da je sve samo obična prehlada...