петак, 18. март 2016.

Uživati? Kako?

Sveprisutnost društvenih mreža, u današnje vreme, dovela je do toga da nam se životi "vode" na istima. Prosto smo postali zavisni od toga da podelimo svaki delić našeg života sa, nama najdražim, virtuelnim prijateljima (?). S' obzirom na činjenicu da "živimo" na društvenim mrežama, nemoguće je izbeći i flertovanje, muvanje, sklapanje brakova, razvode i tome slično na istima.

Skoro me je, tako, u inboxu sačekala poruka iz koje sam saznao da sam jako negativna i isfrustrirana osoba koja u svojoj negaciji odbija uživanje. Ovo uživanje se odnosilo na sam sex. Naravno, svima nam se dešava da po inboxima dobijamo ponude tog tipa, pa onda imamo one opcije gde odbijemo tu ponudu, ali dotična osoba nikako da ukapira da je ne želite i tako vas "pegla" mesecima i na kraju saznate o sebi da ste isfrustrirani i negativni.

Nakon čitanja te "divne" poruke, "klepila" me je misao sex = uživanje?



Ne mogu reći da sex nije uživanje. Bilo bi glupo lagati i sebe i ostale, ali zašto je sex postao sinonim za uživanje i kako je došlo do toga da je toliko primaran? Šta se, konkretno, desilo sa samim svetom da je uživanje sveo na puki sex i gde se, na listi, nalaze ostala uživanja? Znate ono, tipa, sedeti u parku, otići na kafu, slušati muziku. Bilo šta. Gde je to na listi i da li uopšte postoji negde na listi? 

Sam sex je danas postao dostupan koliko i Jaffa te ga možete naći na svakom ćosku u svako vreme i konzumirati koliko god da želite. Dakle, ako svaki dan žderete Jaffu, dosadiće vam i po logici stvari nećete otići u drugu prodavnicu i opet kupiti Jaffu, nego ćete promeniti keks. Isto je i sa sexom. Mozete promeniti partnera koliko hoćete, sex će ostati sex, kao i što će vas u kutiji Jaffe sačekati Jaffa. 

Da se razumemo, ne kažem da ne treba imati sex niti sam protiv istog. Apsolutno ga treba imati, ali da li je toliko primaran? Ili bolje rečeno, zašto je toliko primaran i zašto su se životi sveli na odvlačenje u krevet? 

1 коментар:

  1. Анониман20. март 2016. 17:19

    Frustracija, koliko je meni poznato, nastaje u momentima kada osoba ne može da realizuje sopstvene želje, zahteve, ciljeve... Svi mi se susrećemo sa frustracijama (sad neko manje neko više), jer ne može se imati sve, postići sve, realizovati svaka želja.
    Uostalom, po tome se negde i raspoznajemo “od kog smo kova”, od toga kako na frustracije reagujemo, kako se sa njima nosimo. Lepiti etikete drugom da je frustriran zato što ne ispunjava naše želje je primer najdetinjastije projekcije, i time se ne bih bavio.
    Ono što meni pomalo bode oči jeste mišljenje da nam se životi vode na društvenim mrežama, sa tim se samo delimično slažem. Društvene mreže veoma utiču na naše živote, ali one su, ipak, samo neka vrsta medijske prezentacije naših realnih života. Zato ta, kao i svaka druga medijska prezentacija, podleže određenoj vrsti transponovanja. Nekada je to transponovanje s merom i dobrim ukusom, a nekada poprilično neukusno zašećereno, obojeno i ulepšano do te mere da, na neki paradoksalni način, postane ružno. Pa se često prezentacija i to što se prezentuje raziđu do neprepoznatljivosti. No dobro, internet, iako je elektronski medij, nema svog glavnog i odgovornog urednika, pa svi mogu da produkuju šta god im padne na pamet (s tim što pamet, u nekim slučajevima, i nije nužan preduslov).
    Što se sexa tiče, meni je veoma bitan, ali ono što mi je bitnije jeste način na koji ga posmatramo, kako ga doživljavamo i kako u njemu uživamo (nikada ga nisam posmatrao površno i uvek je za mene bio više kvalitativna nego kvantitativna stvar, ali ovo nije blog o meni).
    Da, kako uživamo? Ili možda - Kako mi sexom komuniciramo?
    Sex je odvajkada imao i tu socijalnu ulogu, ne samo reproduktivnu. Ulogu da dva bića zbliži, da im pomogne da komuniciraju, ako ne na nekom dubljem nivou, onda makar tokom tog trenutnog uživanja. Sex je per se način komunikacije, pa me uopšte i ne čudi to što, onda kada prestanu da komuniciraju i uživaju i na druge načine (a ima ih bezbroj), ljudi počnu da komuniciraju isključivo sexom, on prosto postane primaran, ponekad i jedini, način njihove širomašne, nemaštovite i jednodimenzionalne komunikacije.

    ОдговориИзбриши